U lotosova stopala su drevni kineski običaj raširen sve do pedesetih godina , koja se sastoji navijanje ženskih stopala s uskim trakama koje su onemogućavale rast .
Zhou Guizhen ima 86 godina i na tim slikama pokazuje svu brutalnost drevne prakse da su djevojačka stopala morala ostati mala i izgledati poput cvijeta lotosa. Bili su toliko čvrsto zavojeni da su kosti prstiju pukle, zauvijek se deformirajući.
Priča o Zhou Guizhen slična je kao i kod mnogih drugih Kineskinja koje više ne mogu hodati, jer njihova sićušna stopala ne mogu podnijeti težinu tijela. Praksa je bila norma već stoljećima i zabranjena je 1911. godine .
U stvarnosti, međutim, sve do pedesetih godina prošlog stoljeća noge kineskih djevojaka bile su previjene. I ako je prije bio nametnut samo kurtizanima, nakon što se car iz dinastije Tang zaljubio u ljubavnika s malim nogama, s vremenom je plemstvo usvojilo ovaj modalitet .
Neke su priče sadržane u kadrovima Jo Farrel u reportaži "Živa povijest: vezana stopala žena u Kini" koje ovjekovječuju rezultate ovog mučenja.
U Kini se običaj zvao 'chanzu' što doslovno znači zamatanje stopala, danas je zabranjen, ali još uvijek postoji stotinu žena koje nose posljedice vrlo uskih traka koje su im deformirale stopala.
Već u dobi od četiri ili pet godina napravljen je zavoj koji je vezao nožne prste, osim palca na nozi, čineći ih savijenima na sebi. Vremenom je rezultat bio osam centimetara stopalo koje je bilo umotano u svilu i zatvoreno u vezene cipele.
Nevjerojatno patnja koja vjerojatno ima svoje korijene između četvrtog i sedmog stoljeća među plesačima i priležnice koje nužno morali imati vila noge. Tijekom dinastije Song, lotosova stopala ili zlatni ljiljani bili su ustaljena praksa u 10. stoljeću.
Za muškarce su bili znak ljepote i elegancije , za žene ozbiljni motorički problemi i trajna oštećenja zbog kojih nisu mogli hodati i biti slobodni u kretanju. Običaj je također bio način utvrđivanja statusa u kineskom društvu.
Zapravo su si samo najbogatiji bendovi mogli priuštiti zavoj, prije svega jer je deformacija tada spriječila njihovu radnu aktivnost. Unatoč boli, sve u ženskom svijetu moralo se prihvatiti da bi se udovoljilo muškarcima.
Kinesko patrijarhalno društvo tog vremena nametnulo je čar lotosovih stopala zatvorenih u cipele za lutke. Noge koje nikada nisu viđene, iza kojih se skrivao veo erotske tajne, koju su književnici jako voljeli.
Njihov stvarni izgled nikada nije uzet u obzir, ali je i njihov hod smatran vrlo atraktivnim. Neka tumačenja drže da je zavoj bio način na koji su žene mogle internalizirati vrijednosti filozofske doktrine konfucijanizma kroz disciplinu tijela, druga da je to bio način predstavljanja kineske kulture Han.
Rođenjem Narodne Republike Kine 1949. godine praksa je potpuno izumrla, ali iz praktičnosti: žene su morale raditi i nisu si mogle priuštiti lotosova stopala.
Dominella Trunfio
Foto: Jo Farel
