Koliko trošimo na obrazovanje? Malo ili ništa. Dok su druge zemlje usmjerene na povećanje kulturne razine svojih građana, Italija opasno zaostaje. Također je (i prije svega) kriva za javnu potrošnju na obrazovanje na razinama puno nižim od onih u većini članica OECD-a.
Stoga, ako se u svjetlu ovoga ne bismo iznenadili ako naša djeca više niti ne čitaju knjige, s druge strane ispada da nas obrazovni sustav - koji bi posvuda trebao biti jedan od glavnih čimbenika društvenog napretka i gospodarskog razvoja jedne nacije - čini nas vode sa svih strana.
Jasno govoriti jasno je istraživanje OECD-a koje je Sole24Ore nedavno pokrenuo: javni izdaci za obrazovanje iznosili su 67,4 milijarde eura (što je jednako 4,1% BDP-a i 8,1% BDP-a). javno), vrijednosti niže od vrijednosti većine zemalja OECD-a. Zapravo uzmite u obzir da su u Njemačkoj 4,5, odnosno 10,3, u Francuskoj 5,5 i 9,7, u Engleskoj 5,7 i 13,1, u Španjolskoj 4,2 i 9,5. Samo su Grčka i neke istočne zemlje u gorem stanju od nas.
Analiza OECD-a
OECD, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj koja okuplja četrdesetak zemalja širom svijeta, snimila je zanimljivu sliku zdravlja različitih sustava obuke kroz godišnji pregled obrazovanja na prvi pogled 2021. godine.
Što se tiče jednostavne razine obrazovanja našeg stanovništva, ona 25/64-godišnjih Talijana i dalje je preniska: 4% s trogodišnjim diplomom, naspram 17% u zemljama OECD-a; 18,7% diplomanata naspram 33%. 2021. Italija ima samo 27 mladih u dobi od 25/34 od 100 sa diplomom, u usporedbi s prosjekom OECD-a od 44%, nadmašivši samo Meksiko. Između dva spola, muškarci su odgovorni za ovu katastrofu: 2021. godine diplomira manje od žena (20 posto nasuprot 33 posto) i vrlo malo napretka u posljednjih deset godina. Tako je u Italiji postotak diplomanata koji rade među najnižima na svijetu: samo 81%.
Što se tiče cjeloživotnog obrazovanja, u Italiji samo 25 od 100 Talijana studira i usavršava se čak i u odrasloj dobi (dok je prosjek OECD-a dvostruko veći). Ovi brojevi nisu utješni ni u pogledu pravednosti školskog sustava: 3% onih koji ne uspiju u srednjoj školi i 7% u srednjoj školi (u odnosu na odgovarajuće međunarodne prosjeke koji su 2 i 4%), ali talijanski se pojavljuje kao jedan od pravedniji obrazovni sustavi jer 71 od 100 djece s roditeljima koji nisu diplomirali nastavljaju sveučilišni studij nakon završetka studija, u usporedbi s OECD-ovim prosjekom od 47%.
Koliko novca naše vlade daju školskom sustavu? Bolni bodovi: Italija troši u prosjeku manje od ostalih zemalja, u protuvrijednosti u američkim dolarima po studentu (28% manje od zemalja OESS-a) i kao postotak BDP-a: talijanski student u prosjeku plaća tisuću i 647 dolara (protuvrijednost) poreza svaki i samo 20% prima financijsku potporu, poput stipendije. U Finskoj ne postoji školarina, a 55% učenika dobiva stipendiju.
Napokon, talijanski učenici u prosjeku provode vrijeme u nastavi, kvantificirano satima, u školi kao i njihovi školski drugovi koji pohađaju zemlje OECD-a. A talijanski učitelji? Ulaskom na katedru zarađuju u prosjeku od 7 do 12%, ovisno o stupnju obrazovanja u kojem predaju; jaz se povećava na 25% u sredini karijere.
Germana Carillo
