Dobro jutro prijatelji "Bilo jednom …"! Danas za ciklus "bajke sa svijeta" predlažem drevnu tibetansku bajku s mističnim i nadrealnim tonovima, koja nas vodi ka otkrivanju čarolije začarane zemlje.
Snijegom prekrivene planine i vatrena ptica
Tibet je nekada bila zemlja koja je bila zastrašujuća: uvijek je bilo mračno, nije bilo vegetacije, vode je bilo jedva. Oni koji su tamo živjeli pamtili su kao bajku kada Tibet nije bio takva zemlja i za sve su krivili činjenicu da je ptica sreće napustila to područje. Sada je ta ptica živjela na višegodišnjem snježnom teritoriju i tamo su tri bijesna zmaja cijelo vrijeme branila svoje skrovište.
Jednog dana Ming, hrabri mladić, odlučio je otići po njega, unatoč svim opasnostima koje su postojale. Krenuo je i odjednom se našao pred zapaljenim zmajem koji mu je rekao: Kamo ideš? Kako se usuđujete proći ovo područje? Dječak mu je rekao da traži pticu sreće. Ali zmaj je odgovorio: Nikad nećeš uspjeti! Moja braća i ja ćemo vas uništiti! Udario je repom i odjednom se iz zemlje rodila šuma drača.
Ming je prošao kroz nju, ozlijeđen i ogreban. Na izlazu je pronašao još jednog zmaja, još strašnijeg od prethodnog: Nikad nećete stići kamo želite! i zamahom repa stvorio je zastrašujuću pustinju. Ming je prošao njime, pateći od žeđi i gladi. Na kraju pustinje bio je treći zmaj, koji je rekao: Vidjet ćete da ćemo vas zaustaviti! i udario ga u oko! Ming je oslijepio i počeo lutati. Iznenada se približio tajnom utočištu u kojem je ptica sreće bila zatočena.
Ming je osjetio njegovu prisutnost: ptica mu je dodirnula oči, vrativši mu vid i zaliječivši ga od rana. Ming je pustio pticu koja je doletjela s njim na leđa vraćajući je na Tibet, koji je od tog dana opet postao sretna zemlja.
kraj
