Novo EFSA-ino izvješće podiže uzbunu na derivate hidroksiantracena koji se dodaju u hranu i dodatke s ciljem promicanja laksativnog učinka i koji su prirodno prisutni u biljkama poput Aloe. Otkrijmo što je to i zašto bi bilo opasno po zdravlje.
Prema EFSA-i, Europskoj agenciji za sigurnost hrane, neke biljne tvari klasificirane kao derivati hidroksiantracena potencijalno su opasne jer oštećuju DNA i pogoduju pojavi nekih vrsta karcinoma. Europsko tijelo donijelo je takav zaključak nakon što je procijenilo sigurnost ovih tvari dodanih određenim prehrambenim ili zdravstvenim proizvodima.
U stvarnosti je to nova potvrda nečega što je već bilo poznato. Zapravo je 2013. ista EFSA presudila da s jedne strane te tvari poboljšavaju crijevne funkcije, s druge strane, dugo se koriste i u velikim dozama, mogu predstavljati zdravstveni rizik. Stoga je odlučeno ponovno se pozabaviti tim pitanjem također nakon zahtjeva Europske komisije da se dobije mišljenje o stvarnoj sigurnosti upotrebe i o dozama koje se ne smiju prekoračiti.
Što su derivati hidroksiantracena
Derivati hidroksiantracena vrsta su kemikalija koje se u prirodi nalaze u raznim botaničkim vrstama i koriste se u hrani ili dodacima za poboljšanje crijevne funkcije iskorištavanjem njegovog laksativnog učinka. Prirodno ih ima u nekim vrstama aloe i sene.
Koji su rizici njegove upotrebe?
Prema EFSA-i, neki su derivati hidroksiantracena genotoksični, stoga postoji rizik da će stalna uporaba oštetiti DNA, štoviše, studije na životinjama dovele su do zaključka da bi mogli pogodovati pojavi karcinoma crijeva.
Zaključci dobiveni u novom izvješću u osnovi su isti kao i izvještaji iz procjena drugih europskih i međunarodnih tijela, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju, Europsku agenciju za lijekove i Njemački savezni institut za procjenu rizika.
Također u ovom posljednjem izvješću, između ostalog, unatoč izričitom zahtjevu, nije utvrđena dnevna sigurnosna granica u uporabi ovih tvari.
Derivati hidroksiantracena i aloe
Što se tiče derivata hidroksiantracena prisutnih u aloji, to su:
- Barbaloin ili aloin (8,5-30%), smjesa aloina A i B
- Aloinozidi A i B, aloinski glikozidi
- 5-hidroksiloin A (prisutan, na primjer u Aloe Feroxu, ali odsutan u Aloe veri)
- Aloe-emodin i krizofanol u malim količinama
Najprisutniji (između ostalog na različit način, ovisno o vrsti aloje koja se koristi) je aloin. Stoga možemo sigurno nastaviti iskorištavati blagodati aloje uzimajući, na primjer, sok bez aloina (na tržištu ih je nekoliko). Nije slučajno da se ta tvar uklanja upravo kako bi se izbjegao njezin snažni laksativni učinak koji u nekim slučajevima može biti agresivan na sluznicu i generirati nuspojave, posebno u posebno osjetljivih osoba.
Stoga možemo reći da dobro napravljen sok aloje (nažalost ne domaći u kojem nemamo mogućnost ekstrakcije aloina) sadrži samo male količine ili čak nema prisutnosti derivata hidroksiantracena. Između ostalog, ovo se, čak i u kurativne ili preventivne svrhe, mora uzimati samo određeno vrijeme, a ne kontinuirano tijekom vremena.
O aloji vas također mogu zanimati:
- Aloe vera: što se događa s tijelom jednim pucanjem dnevno
- Sok od aloe vere: 10 zdravstvenih prednosti i razlozi za njegovo pijenje
- Aloe Vera: kako ekstrahirati gel i 10 načina njegove upotrebe
Francesca Biagioli
