Suočili su se sa sušom, ekstremnom vrućinom i bušovitim požarima, a sada se suočavaju s novom paranojom ljubaznošću pandemije …
Šišmiši su, kao i svake godine, u sve većem broju u predgrađima australskih gradova, ali dok traže hranu, ovoga puta, nakon izbijanja pandemije koronavirusa, stvaraju novu paranoju među stanovnicima i svojevrsnu odbojnost u svojim usporedbe, toliko da već postoje oni koji govore o zarazi i željeli bi da nestanu.
Međutim, ovo bi bila ozbiljna opasnost za opstanak planeta, jer ti šišmiši igraju vrlo važnu ulogu u oprašivanju brojnih biljaka, uključujući oko 450 vrsta biljaka koje čovjek koristi u komercijalne svrhe: voće poput banane, breskve, guave, mango, avokado, smokva, datulja, papaja, badem, indijski orah, vanilija i rogač, kao i drugi proizvodi poput tekile (iz biljke agave). Stoga pomažu u održavanju biološke raznolikosti i obnavljanju šuma, kao i dio prehrambenog lanca.
Ali nažalost, nakon izbijanja pandemije koronavirusa, šišmiši su postali tabu životinje. U Australiji nalazimo sivu leteću lisicu (Pteropus poliocephalus) i crvenu leteću lisicu (Pteropus scapulatus).
U Inghamu, na krajnjem sjeveru Queenslanda, naznačeno je da je navala od preko 200 000 šišmiša zaraza. Stanovnici se žale da jedu plodove svojih vrtova, da su bučni i da loše mirišu, kao i strah da bi mogli prenijeti bolesti. Stvar je u tome da kako beton raste, njihovo stanište nestaje, pa su pogođeni sušom, sječom i požarima, šišmiši se sve više guraju u naseljena sela u potrazi za hranom. Ti šišmiši mogu letjeti stotinama kilometara
“Imamo leteće lisice koje postaju sve urbanije jer gube stanište. Sada u našim gradovima postoji i velika raznolikost drveća. Desetljećima postoje sukobi s farmerima ”, objašnjava Pia Lentini, stručnjakinja za šišmiše, za The Guardian.
U stvari stižu u grad, međutim, jer gladuju i prema Lentiniju, beskorisno ih je premještati. Na australskom nacionalnom popisu ugroženih vrsta, leteće lisice sive glave smatraju se ranjivima, a leteća lisica s naočalama (Pteropus conspicillatus Gould) navedena je 2021. godine kao osjetljiva na ugrožene.
Lentini vodi istraživački projekt kako bi razumio zabrinutost ljudi koji žive u blizini devet letećih kampova za lisice u Victoriji, Novom Južnom Walesu i Queenslandu. "Puno je bijesa i frustracija, ali ne postoji pravo brzo rješenje za pomoć ljudima koji žive blizu letećih lisica, moraju se naći kompromisi, poput stavljanja dvostrukih stakala i zasjenjivanja krpa", kaže stručnjak. Upravo zato što dok šišmiši nekima mogu predstavljati privremenu smetnju (veliki se potoci obično rasipaju kad hrana završi), sama vrsta se bori za opstanak.
"Ekstremne vrućine, suša, šumski požari i svakakve patnje uzrokovali su smrt 70 000 lisica s naočalama", objašnjava ekolog David Westcott koji proučava tu vrstu već 20 godina.
Australijski šišmiši - kao i svi šišmiši - mogu nositi širok raspon virusa. Virus Sars-Covid-2 koji je doveo do pandemije vjerojatno potječe od šišmiša, a najvjerojatniji scenarij je "zoonotski" prijenos na drugu životinju, a zatim i na ljude.
"Ne bismo se smjeli pretvarati da leteće lisice nisu prijenosnici nekih bolesti, ali to se događa samo ako imate intiman i blizak kontakt sa životinjom, a općenito nema", kaže Westcott.
Glasnogovornik saveznog ministra okoliša Sussan Ley rekao je da šišmiši "igraju važnu ulogu u našem ekosustavu, oprašujući stabla i šireći sjeme na velikim površinama. Iako će odjel nastaviti pažljivo pratiti situaciju sa zoonotskim bolestima šišmiša, nema dokaza o SARS-CoV2 (virusu koji uzrokuje Covid-19) ni u jednoj australskoj vrsti šišmiša.
Izvori: Čuvar / Leteće životinje
