Od 1. travnja 2020. promijenit će se pravila na etiketama hrane. Proizvođači će biti prisiljeni na etiketi naznačiti podrijetlo glavnih sastojaka svojih proizvoda samo u nekim slučajevima. Pokušajmo pojasniti.
Trenutno je u našoj zemlji na naljepnici , primjerice na pakiranju hrane poput tjestenine, riže, mlijeka i umaka od rajčice, obavezno naznačiti podrijetlo korištene sirovine . Potrošač tako može imati ključnu naznaku da razumije, na primjer, ako je ta hrana proizvedena u Italiji.
Ova je specifikacija predviđena Uredbom 1169 iz 2011. koja je državama članicama EU omogućila da prošire detalje prikazane na naljepnici. Zahvaljujući uredbama o podrijetlu , pokrenutim tijekom prethodnih zakonodavnih tijela, obveza navođenja podrijetla stupila je na snagu, ali to tek do 31. ožujka 2020.
Nakon ovog datuma još uvijek je neizvjesno što će se dogoditi. Ako trenutna vlada ne intervenira, mogli bismo vidjeti kako ovaj važan element u mnogim slučajevima nestaje, što nam pomaže da svjesnije biramo što kupujemo. Novo označavanje podrijetla iz EU stupit će na snagu 1. travnja.
Ovo je izvršna uredba EU 775/2021 (koja utvrđuje postupke za primjenu članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011) koja predviđa da, samo u nekim slučajevima, postoji obveza navođenja podrijetlo sirovine na etiketi . Sve su države članice, osim Njemačke i Luksemburga, koji su bili suzdržani, odobrile ovu promjenu.
Ali što se zapravo mijenja?
Vijest o podrijetlu na etiketi od 1. travnja 2020
Nova uredba EU-a primjenjuje se samo kada postoji rizik da se potrošač zbuni oko podrijetla hrane jer se na pakiranju, na primjer, nalaze riječi, ilustracije, simboli ili izrazi koji se odnose na zemljopisni položaj.
Uzmimo primjer. Ako se na pakiranju tjestenine pojavi trobojna zastava ili neki drugi univerzalno poznati simbol Italije, a pšenica od koje se koristi za izradu nije talijanska, tada je proizvođač dužan prijaviti je na etiketi. Inače ne.
Stoga je fleksibilnija uredba korak natrag od trenutne situacije koja će mnogim proizvođačima omogućiti da odgodi indikaciju koja je vrlo važna, odnosno onu koja se odnosi na podrijetlo primarnog sastojka određenog proizvoda. Kao što europsko zakonodavstvo objašnjava s "primarnim sastojkom", mislimo na:
"Sastojak ili sastojci hrane koji predstavljaju više od 50% te hrane ili koje potrošači obično povezuju s nazivom te hrane i za koje je u većini slučajeva potrebna kvantitativna indikacija".
Propis se ne odnosi na proizvode Dop, Igp i Stg niti na one s registriranim zaštitnim znakovima koji riječima ili grafičkim znakovima već sami označavaju podrijetlo proizvoda. Ovaj je detalj rizičan jer će na taj način tvrtke koje krivotvore talijansku hranu moći nesmetano nastaviti prodavati zahvaljujući činjenici da imaju registrirani zaštitni znak koji podsjeća na Italiju.
Nadalje, uredba EU-a koja će stupiti na snagu u travnju također ostavlja veliku fleksibilnost na zemljopisnoj podrijetlu podrijetla primarnog sastojka (iz EU-a / izvan EU-a, sve do naznake zemlje ili regije).
Francuska je već zatražila proširenje svojih Uredbi o podrijetlu o označavanju porijekla mlijeka i mesa koje se koriste u pripremama hrane.
To je Italija? Hoće li i naša zemlja poduzeti slične mjere ili ćemo zaista vidjeti da u većini slučajeva nestaje oznaka podrijetla s etikete na koju smo navikli?
Izvori: eur-lex.europa.eu
