Rijetke zemlje. Ove dvije riječi koje je proteklih dana procurila iz Kine bile su dovoljne da ušutkaju volju SAD-a za blokiranjem kineskog tehnološkog diva Huaweija. Ali što su rijetke zemlje i zašto se smatraju novim uljem?
U tijeku je pravi trgovinski rat (još jedan) između SAD-a i Kine. Dana 15. svibnja dekretom Donalda Trumpa nametnut je rez opskrbe kineskom divu Huawei. Google je već postupio u skladu s tim opozivanjem Android licence za Huawei. Drugim riječima, novim kineskim pametnim telefonima bit će zabranjen pristup aplikacijama povezanim s Androidom, poput Gmaila i Google Mapsa, ali ne i besplatnim, onima otvorenog koda. Ništa se neće promijeniti za one koji već posjeduju Huawei.
Zapravo se čini jasno da se Sjedinjene Države osjećaju ugroženo širenjem Huawei pametnih telefona i pokušavaju oslabiti kineskog giganta koji je zauzeo 20% tržišta telefona, baš kao što i druge marke usporavaju.
No, Kini je bila dovoljna jednostavna gesta. Xi Jinping otišao je na inspekciju u Ganzhou, u istočnoj provinciji Jiangxi, posjetivši takozvani centar za proizvodnju i preradu rijetke zemlje. Azijski div eksplicitno nije ništa rekao, samo je ljudima dao do znanja o predsjednikovom putovanju i prisutnosti potpredsjednika vlade Liu Hea, glavnog pregovarača s Amerikancima.
Iza putovanja implicitna poruka: ona uskraćivanja američkim industrijama bitnih mineralnih komponenata za visokotehnološku industriju. Nije iznenađujuće što je jučer američko Ministarstvo trgovine napravilo korak unatrag, odobrivši produženje zabrane za Huawei od 90 dana .
Takozvane rijetke zemlje su 17 metala, nepoznatih do prije oko 100 godina, danas temeljnih za tehnološku industriju. Njihova je važnost takva da imaju težinu i u geopolitičkim sukobima, s obzirom na to da Kina gotovo u cijelosti kontrolira svjetsku proizvodnju.
Prvi ih je otkrio 1787. godine u selu Ytterby na otoku u stockholmskom arhipelagu švedski kemičar i vojni čovjek Carl Axel Arrhenius. Čovjek je primijetio nikad viđeni crni mineral, koji je preimenovao u žuticu. Tada je na red došao prof. Johan Gadolin s finskog sveučilišta u Turkuu, otprilike 10 godina kasnije, shvatio je da se radi o mješavini oksida elemenata koji nikada prije nisu analizirani, a koje je počeo nazivati rijetkim zemljama. Iz uzorka je 1803. godine bilo moguće izvući dva elementa, itrij i cerij. Otprilike 100 godina kasnije otkriven je Lutetium, 17. i posljednji element te čudne smjese otkriven u 19. stoljeću.
U stvarnosti zemlje rijetko imaju ništa i prilično su raširene, ali samo u nekim dijelovima svijeta, poput Kine. U vrijeme otkrića definirani su kao takvi, jer su ih u usporedbi s drugima imali manje.
Danas ih znamo 17, a oni su:
- Skandij
- Itrij
- Lantan
- Cerij
- Prazeodim
- Neodimij
- Prometij
- Samarij
- Europium
- Gadolinij
- Terbij
- Disprozije
- Holmij
- Erbij
- Tulij
- Ytterbium
- Lutecij
Ovih 17 metala moglo bi odlučiti tko će biti gospodar svijeta. Ako bi azijski div iznenada odlučio prestati opskrbljivati strane zemlje, za nekoliko dana bi na koljena bacio vojnu, zrakoplovnu i elektroničku industriju glavnih svjetskih sila.
Materijali poput lantana, europija, erbija, lutecija imaju magnetska i optička svojstva i koriste se u proizvodnji visokotehnološke opreme, od motora za hibridne automobile do superprovodnika, od magneta do vjetroturbina.
Ti su elementi zbog svoje posebne luminiscencije i zbog toga što su supravodiči energije, zapravo pravo srce digitalne ekonomije. Primjerice, bez indija ne bi bilo zaslona osjetljivog na dodir, bez itrija, disprija, europija, gadolinija, lantana i terbija zasloni ne bi bili obojeni. Bez neodimij i gadolinij ne bi bilo mikrofoni, bez Disprozij, preseodymium i terbijum ne bi bilo vibracija.
To su strateški industrijski elementi kojima većinom upravlja Kina. Samo 2021. godine azijski div proizveo je 71% rijetke zemlje minirane u svijetu. Tijekom posljednjih 20 godina zemlja je izgradila istinski monopol na ove materijale.
Blago koje ga je učinilo bitnom snagom digitalne ekonomije i tržišta geopolitike.
Francesca Mancuso
