Navikli smo biljke smatrati nepokretnim, bespomoćnim bićima, nesposobnim komunicirati ili opažati okolno okruženje.
Međutim, stvarnost je vrlo različita i, ako drveće i biljke nisu mogli međusobno komunicirati i reagirati na vanjske uvjete, ne bi se mogli obraniti i ne bi mogli preživjeti na Zemlji stotinama milijuna godina.
Već neko vrijeme znamo da se jedna od obrambenih i komunikacijskih strategija biljaka javlja zahvaljujući proizvodnji hlapljivih molekula koje djeluju kao poziv za oprašivanje insekata, kao odbijajući materijal za grabežljivce ili koje mogu poslužiti za upozoravanje drugih vrsta na neposredne opasnosti.
Sljedeći način komunikacije biljaka sastoji se u emisiji ultrazvuka i istraživači Sveučilišta u Tel Avivu koncentrirali su se na ovu strategiju.
Nedavno istraživanje istraživalo je sposobnost biljaka da proizvode zvukove u stresnim uvjetima, uključujući nedostatak vode ili obrezivanje stabljike.
Istraživači su testirali biljke duhana i rajčice, postavljajući mikrofone oko 10 centimetara i podvrgavajući usjeve uvjetima suše i oštećenju lišća i stabljika.
Nakon stresnih događaja, biljke su emitirale ultrazvuk između 20 i 100 kiloherca , frekvenciju koja nije uočljiva za ljudsko uho, ali je mogu otkriti drugi organizmi udaljeni nekoliko metara.
Istraživanje je pokazalo da se broj "ultrazvučnih krikova" koje biljke emitiraju varirao ovisno o vrsti stresa kojem su bile izložene.
Biljke rajčice kojima su odrezane stabljike ispuštale su oko 25 vriskova na sat, dok su one duhana koje su pretrpjele istu štetu generirale 15 vriskova svaki sat.
Kad su biljkama oduzeli vodu, broj otkrivenih zvukova promijenio se: u rajčici se povećao na 35 na sat, dok se u duhanu smanjio na 11.
Biljke koje nisu pretrpjele nijednu vrstu stresa, umjesto toga, emitirale su samo jedan zvuk u roku od 60 minuta.
Zašto biljke vrište kad su pod stresom i zašto se broj vriskova razlikuje ovisno o stresu koji doživljavaju? Ovo je vjerojatno strategija upozoravanja drugih vrsta ne samo na neposrednu opasnost, već i pružanja informacija o vrsti opasnosti, tako da drugi primjerci mogu uspostaviti posebne obrambene mehanizme kako bi se situacija najbolje riješila.
Rezultati studije, osim što nas natjeraju da preispitamo ideju da biljni svijet šuti, nude zanimljiv alat koji bi se mogao iskoristiti u istraživanju i poljoprivredi.
Da bi se bolje razumjela emisija zvuka i interakcije s okolišem biljaka, nužna su daljnja ispitivanja koja analiziraju, na primjer, utjecaj bolesti, stres soli i promjene temperature na proizvodnju zvukova.
